O meni

Ja sam V. i imam 17 godina. Živim u svojoj mašti. Pišem priče i poeziju. Kućna sam buba, slušam lakši strani rock i indie. Često sam neshvaćen ili pesimističan, volim epsku fantastiku. Moto mi je: "Živi i pusti druge da žive".

Meni

Šta želiš čitati?

Poezija [5]
Priče [3]
Generalna [1]
Momenti [0]

Šta kaže Quacky?

Najbolji način da ostvariš svoje snove je da se probudiš


Moje preporuke

RSS

RSS 0.90
RSS 1.0
RSS 2.0
Atom 0.3

W3Counter

Svetle tajne

duhovi | 21 Februar, 2011 19:43

 Želim da dopustim da ljubav proklija
Nekom čudnom snagom, nevidiljivom umu
Laticama sreće da bar na trenutak
Obgrli planetu, srca svaki kutak
Ispuni toplinom zagrljaja majke
I poljupca nežnog voljenoga bića
I da svaka čaša ispijenog pića
Bude liker sreće, zadovoljstva tajnog
Koje čovek samo u svom srcu krije
Pa čeka trenutak da deli sa svetom
Svaki čvrstom nadom grljeni oblutak
Šalje u visine, na vidljivost svima
Da se sazna da i ta duša ima
Kreativne svone, svetlu stranu bića
Koja traži izlaz iz samoće mirne
I razumevanje, pažnju i užitak
 
 
 

Kategorija: Poezija. Dodaj komentar: (4). Trekbekovi:(0). Permalink

Indigo

duhovi | 17 Februar, 2011 19:51

Ovu pesmu sam napisao držeći čašu crvenog vina u jednoj ruci, a svesku u drugoj. Bio sam inspirisan čitajući "Antologiju novije srpske lirike", Bogdana Popovića.
 
Sto. Na stolu rasuto mastilo sveže
Papir isprskan snažna ruka steže
Ugovor tajni silom je sklopljen

Mesečina. Liže uzanu sobu strahote
I lice čiste, nežne lepote
Kleči pred rukom sudbine svoje

Ponoć je. Okovi, lanci, gvožđane kugle
Stežu joj zglobove od bola trule
A ona u sebi čuva glas

Pogledom, naizgled krotkim, gleda gospodara
Mrštenog lica hladnog tamničara
Što dušu njenu međ’ prstima drži

Misli landaraju iscrpljenom snagom
Bore se s’ njenim uzdasima tragom
I žure da smisle za osvetu ideju

Poslednji obris nade nestade daleko
Kad oči videše da je čeka neko
Tamnom maskom prekrivenog lica. Ubica.
 
 

Kategorija: Poezija. Dodaj komentar: (16). Trekbekovi:(0). Permalink

Zaboravi me

duhovi | 16 Februar, 2011 11:40

Ovo je pesma koju sam napisao kada mi je bilo vrlo teško. Osećao sam se odbačenim, neshvaćenim i nevoljenim, a tada su emocije najdublje. Zbog toga ova pesma ima posebno mesto u mom srcu bez obzira koliko pesimistično zvučala. 
 
Plačem, grč mi prekriva lice
Grudi se bore sa uzdasima boli
Zato što znam da me niko iskreno ne voli
Polako se gase života svećice

Plačem, a misli se s’ bičevima bore
Bičevima snažnim, okovanim setom
Ožljiljci gore. Zar pred ovim svetom
Da mi duši jadnoj bude najgore

Grcam, dok duh polako vene
Želim da svi zaborave mene
Ovog trenutka da zaborave mi ime
I ti, što sada čitaš, zaboravi me

Nek sam samo daleko sećanje
Bleda uspomena utonula u  san
Nikada do kraja isanjan
Nedorečen, tih, sagledan kroz granje
 
Ostaviću samo malen trag
Nečitljiv za oko bez emocija
Dovoljan i vidljiv samo
Za ljude kome sam bio i ostao drag
 
 

Kategorija: Poezija. Dodaj komentar: (19). Trekbekovi:(0). Permalink

Mi

duhovi | 12 Februar, 2011 17:01

Samo ti i ja, ležimo u tami
Zagrljeni, srećni, gledamo u zvezde
Ruka je u ruci, u tišini sami
Šapćem ti na uvo, reči klize, jezde...

Tvoj pogled pun je pažnje i ljubavnog žara
Što kristalnim sjajem svaku zvezdu peče
Govori da srećna si i da imam dara
Za pesmu kojom sam ti šapćući, začinio veče

Osluškuješ tiho boju moga glasa
Strofe, rime, slova, otkucaje srca
Igra reči, zatim bura toplih talasa
Zasipaju, a tvoje srce brže kuca

Na licu ti osmeh, obljeskuju zubi
Glava se okreće, pogled mene greje
Na pogledu piše: „Nežno me poljubi“
Mislim: „Bože, prelepa je kad se smeje!“

Sklopiše se usne, ruka podrhtava
Misli lete dalje, u purpurne visine
Miris, ukus, dodir, osećanja prava
Rasuše se u trenutku plamteće vreline...
 
 

Kategorija: Poezija. Dodaj komentar: (10). Trekbekovi:(0). Permalink

Zadrži dah

duhovi | 09 Februar, 2011 15:44

Skoči, zaroni i zadrži dah
Zatvori oči i pobedi strah
Opusti misli, nek besciljno odlete
Raširi ruke, nek vodu osete

Pokreni telo dalje ka dubini
Azurnom pesku. Pritiska težini
Dozvoli da obuzme sluha ti čulo
I rasparča razmišljanja rasulo

Razgledaj mehure modre i plave
Oseti dodir jezerske trave
Dodirni pesak, mokar i vreo
Od žege sunca, hlada bi hteo

Otpusti vazduh iz zaliha pluća
Da i poslednja grudva udahnuća
Otpleše naviše, ka svetlosti dana
Nek ostane samo očiju hrana

Što puni beskrajni rukav uspomena
A poslednja slika, gluva i nema
Pre nego izroni glava na površinu
Ostaće za čvrsta sećanja zaostavštinu

 

 

 

Kategorija: Poezija. Dodaj komentar: (2). Trekbekovi:(0). Permalink